Poreklo razvoja zupčanika

Aug 03, 2022

Ostavi poruku

istorija

Otkopani starogrčki zupčanici

Na Zapadu, 300. godine prije nove ere, drevni grčki filozof Aristotel je u "Mehaničkim problemima" izložio problem prenošenja rotacijskog kretanja bronzanim ili livenim gvožđem. Čuveni grčki naučnici Aristotel i Arhimed su proučavali zupčanike. Čuveni grčki izumitelj Gutisibios ravnomjerno je umetnuo igle na ivicu kružnog pločastog radnog stola kako bi se poklopio s kotačićem. On je ovaj mehanizam primijenio na graviranje. Ovo je oko 150. godine prije Krista. Godine 100. prije nove ere, aleksandrski pronalazač Herron izumio je odometar u kojem su korišteni zupčanici. U 1. veku nove ere, zupčasti prenos je takođe korišćen u mašini za mlevenje vodenih točkova koju je napravio rimski arhitekta Pidobis. Do 14. vijeka, zupčanici su počeli da se koriste u satovima.

Gvozdena brončana oprema iz kasnog perioda Zaraćenih država

U ranim godinama dinastije Istočni Han (1. vek nove ere), već su postojali zupčanici od riblje kosti. Automobil sa kompasom i bubanj Jili koji su se pojavili u periodu Tri kraljevstva usvojili su sisteme prenosa zupčanika. Kontinuirano mljevenje koje se okreće vodom koje je izumio Du Yu u dinastiji Jin prenosi snagu vodenog točka na kameni mlin preko zupčanika. Najraniji zapis o sistemu prenosa zupčanika u istorijskim knjigama je opis armilarne sfere koja se prenosi vodom 725. godine od strane dinastije Tang i Liang Lingzana. Instrument za transport vode i Xiangtai (vidi drevne kineske satove) napravljeni u dinastiji Northern Song koristili su složen sistem zupčanika. U dinastiji Ming, "Wu Bei Zhi" Mao Yuanyija (napisan 1621.) snimio je prijenos zupčanika. U ruševinama drevnog grada Anwuji u provinciji Hebei, iskopanim 1956. godine, pronađena je gvozdena zupčanica. Prečnik točka je oko 80 mm. Iako je oštećen, kvalitet gvožđa je dobar. Nakon istraživanja, potvrđeno je da je to bilo od kraja perioda zaraćenih država (3. vek pne) do proizvoda tokom dinastije Zapadni Han (206. pne. do 24. godine nove ere). 1954. godine, bronzani čegrtalj je iskopan u Tiejiaya, Yongji County, Shanxi Province. Pozivajući se na artefakte otkrivene u istoj jami, može se zaključiti da su to relikvije dinastije Qin (221. pne{12}} pne) ili rane dinastije Zapadni Han. Točak ima 40 zubaca i prečnik od oko 25 mm. Što se tiče upotrebe zupčanika sa čegrtaljkom, do sada nisu pronađeni pisani zapisi, a nagađa se da bi se mogao koristiti za kočenje kako bi se spriječilo okretanje osovine. 1953. godine, par bronzanih zupčanika od riblje kosti otkriven je u selu Hongqing, okrug Chang'an, provincija Shaanxi. Analizom strukture grobnice i grobnih objekata može se utvrditi da je par zupčanika nastao u ranoj dinastiji Istočni Han. Oba točka imaju 24 zuba i oko 15 mm u prečniku. Hengyang i druga mjesta su također pronašli istu opremu od riblje kosti.

Strukturni dijagram zupčanika u "Wu Bei Zhi"

Još 1694. godine, francuski naučnik PHILIPPE DE LA HIRE prvi je predložio da se evolventa može koristiti kao krivulja zuba. Francuz M.CAMUS je 1733. godine predložio da zajednička normala kontaktne tačke zubaca zupčanika mora prolaziti kroz čvor na središnjem spoju. Kada se pomoćna trenutna središnja linija samo kotrlja duž trenutne središnje linije (krug nagiba) velikog točka i malog točka, dva profila zuba formirana pomoću pomoćnog oblika zuba čvrsto su povezana s pomoćnom trenutnom središnjom linijom na velikom točku i Krivulje malih točkova su konjugirane jedna s drugom, ovo je CAMUS teorema. Uzima u obzir stanje spajanja dviju površina zuba; eksplicitno uspostavlja savremeni koncept putanja kontaktnih tačaka. Godine 1765. Švicarac L. EULER predlaže matematičku osnovu za analitičko proučavanje evolventnog profila zubaca i pojašnjava odnos između radijusa zakrivljenosti krivulje profila zuba i položaja centra zakrivljenosti para zupčanika koji se ukrštaju. Kasnije je SAVARY dodatno upotpunio ovu metodu i postao EU-LET-SAVARY jednačina. Doprinos primjeni evolventnog profila zuba je ROTEFT WULLS, koji je predložio da evolventni zupčanik ima prednost konstantnog omjera kutne brzine kada se središnja udaljenost promijeni. Godine 1873., njemački inženjer HOPPE predložio je evolventni profil zupčanika zupčanika s različitim brojem zubaca kada se promijeni ugao pritiska, postavljajući tako ideološku osnovu modernih varijabilnih zupčanika.

Krajem 19. stoljeća jedan za drugim javlja se princip generirajućeg zupčanika i specijalni alati i alati koji su koristili ovaj princip za rezanje zubaca. Prilikom rezanja zubaca, sve dok je rezni alat malo pomaknut iz normalnog položaja zahvata, odgovarajući zupčanik za pomicanje može se izrezati na alatnoj mašini standardnim alatom. Godine 1908. MAAG iz Švicarske je proučavao metodu pomaka i proizveo uređaj za oblikovanje zupčanika. Kasnije su britanski BSS, američki AGMA i njemački DIN sukcesivno predložili različite metode proračuna pomaka zupčanika.

Rana hanska brončana oprema od riblje kosti

Kako bi se produžio vijek trajanja prijenosnika snage i smanjila njihova veličina, osim poboljšanja materijala, toplinske obrade i strukture, razvijeni su zupčanici s kružnim lučnim zubima. Godine 1907, Britanac FRANK HUMPHRIS prvi je objavio oblik zuba luka. 1926. godine, Švajcarac ERUEST WILDHABER je dobio patentno pravo na spiralni zupčanik sa kružnim lučnim profilom zubaca. Godine 1955. ML NOVIKOV iz Sovjetskog Saveza završio je praktična istraživanja zupčanika kružnog luka i dobio je orden Lenjina. Godine 1970, inženjer britanske ROLH-ROYCE kompanije RM STUDER dobio je američki patent za dvostruke zupčanike. Ovoj vrsti opreme ljudi posvećuju sve više pažnje i odigrali su značajnu ulogu u proizvodnji.

Zupčanici su zupčani mehanički dijelovi koji se mogu spojiti jedan s drugim. Široko se koriste u mehaničkom prijenosu i cijelom mehaničkom polju. Moderna tehnologija zupčanika je dostigla: modul zupčanika je 0.004 do 100 mm; prečnik zupčanika je od 1 mm do 150 metara; snaga prenosa može doseći 100,000 kilovata; brzina može doseći stotine hiljada okretaja u minuti; sekunda.

Razvojem proizvodnje pažnja je posvećena stabilnosti rada zupčanika. 1674. danski astronom Romer prvi je predložio da se epicikloida koristi kao krivulja profila zubaca kako bi se dobio mehanizam za glatko kretanje.

Tokom industrijske revolucije u 18. veku, tehnologija zupčanika se brzo razvijala, a obavljena su mnoga istraživanja o zupčanicima. Godine 1733., francuski matematičar Cammy je objavio osnovni zakon o umrežavanju profila zuba; 1765. godine, švicarski matematičar Euler predložio je upotrebu evolventa kao krivulje profila zuba.

Mašine za hobbing i oblikovanje koje su se pojavile u 19. vijeku riješile su problem masovne proizvodnje visoko preciznih zupčanika. Godine 1900. Profort je ugradio diferencijalni uređaj za mašinu za hobbing, koja je mogla da obrađuje spiralne zupčanike na mašini za hobbing. Od tada je oprema za hobbing mašine za hobbing postala popularna. .

Godine 1899. Lasher je prvi put implementirao shemu mijenjanja brzina. Pomjerni zupčanik ne samo da može izbjeći podrezivanje zubaca zupčanika, već i uskladiti središnju udaljenost i poboljšati nosivost zupčanika. Godine 1923., Wilder Haber iz Sjedinjenih Država prvi je predložio zupčanike sa lučnim profilima zubaca. Godine 1955. Sunovykov je proveo dubinsko istraživanje lučnih zupčanika, a lučni zupčanici su se tada koristili u proizvodnji. Ovaj zupčanik ima visoku nosivost i efikasnost, ali nije tako jednostavan za proizvodnju kao evolventni zupčanici i treba ga dodatno poboljšati.


Pošaljite upit